PARFEM I MIRISNO PAMĆENJE: ZAŠTO MIRISI BUDE USPOMENE?

Zašto nas ponekad samo jedan miris može vratiti godinama unatrag? Zato što smo ga tijekom života povezali s osobom, mjestom ili emocijom. Kada ga ponovno osjetimo, može probuditi uspomenu koju nismo ni pokušavali pronaći.

To je jedna od najfascinantnijih strana mirisnog pamćenja.

No parfumerija ne služi samo oživljavanju prošlosti. Ona se može poigrati našim uspomenama, protumačiti ih na nov način i potaknuti nas da maštamo o vremenima koja nikada nismo doživjeli.

Shalimar, majčina koža i prva uspomena

Kada Jean-Pierre Marois, osnivača i kreativnog direktora Les Bains Guerbois, pitamo o njegovoj prvoj mirisnoj uspomeni, odgovara:

„Vjerojatno miris kože moje majke pomiješan s parfemom Shalimar kuće Guerlain.”

Ono čega se sjeća jest nečija blizina. Parfem i miris njegove majke isprepleli su se toliko da su postali nerazdvojni.

Nekome drugome Shalimar može prizvati određeno doba, bočicu na toaletnom stoliću ili elegantnu ženu. Za njega je to voljena osoba, uspomena iz djetinjstva koja pripada samo njemu.

Isti parfem može biti dio posve različitih priča.

Miris ne mora biti rijedak ni neobičan da bi postao nezaboravan. Ponekad je jednostavno pratio važan trenutak našeg života. A godinama poslije, bez najave, vrati nam taj trenutak.

Zašto neki mirisi bude uspomene?

Sve počinje mirisnim molekulama koje udišemo. One podražuju receptore u našem nosu, koji prenose informacije do njušne lukovice, a zatim do različitih područja mozga.

Njušni sustav usko je povezan sa strukturama uključenima u obradu emocija i pamćenja, osobito s amigdalom i hipokampusom. Te veze pomažu objasniti zašto određeni mirisi mogu tako snažno prizvati osobna iskustva.

Miris posteljine u kući iz djetinjstva, vrta nakon kiše ili parfema osobe koje više nema može nam vratiti neki trenutak, zajedno sa svim emocijama koje su s njime bile povezane.

Metaanaliza objavljena u listopadu 2026. u časopisu Psychonomic Bulletin & Review, koja obuhvaća 18 znanstvenih istraživanja, usporedila je autobiografske uspomene potaknute mirisima s onima koje bude drugi osjetilni podražaji.

Rezultati pokazuju da se uspomene izazvane mirisima u prosjeku doživljavaju s većim emocionalnim intenzitetom i snažnijim osjećajem povratka u prošlost. Mogu nas također podsjetiti na ranija razdoblja života.

Istraživači, međutim, nisu utvrdili značajnu prednost mirisa kada je riječ o živosti ili specifičnosti tih uspomena. Uočeni učinci selektivni su, uglavnom umjereni i razlikuju se ovisno o eksperimentalnim uvjetima.

Miris nam stoga može dati osjećaj da neki trenutak proživljavamo iznimno intenzivno, a da se pritom ne prisjećamo nužno više pojedinosti. Ni snažna emocija ne jamči da je naša uspomena potpuno vjeran prikaz onoga što se dogodilo.

Prošlost nam se ne vraća uvijek onakva kakva je bila, nego onakva kakvom je se prisjećamo.

Proustova madeleine: što se zapravo događa u slavnom odlomku?

Izraz „Proustova madeleine” postao je dio svakodnevnog jezika. Danas opisuje osjetilni doživljaj koji iznenada budi uspomenu, često povezanu s djetinjstvom.

No u djelu Du côté de chez Swann, objavljenom 1913., prizor je suptilniji od samog mirisa kolačića.

Jednoga zimskog dana pripovjedačeva majka ponudi mu čaj i donese male madeleine. On prinese usnama žličicu čaja u kojoj je omekšao komadić kolačića.

Obuzme ga osjećaj sreće, jednako snažan koliko i neobjašnjiv.

Emocija ga iznenadi prije nego što uspije razumjeti odakle dolazi. Pokušava dokučiti što je izazvalo tu radost, pretražuje svoje pamćenje i nastoji ponovno dozvati isti osjećaj.

Napokon se pojavljuje uspomena: nedjeljna jutra u Combrayu, njegova teta Léonie i madeleine koju mu je pružala nakon što bi je umočila u čaj ili napitak od lipina cvijeta.

Upravo to Proust istražuje kroz nevoljno pamćenje. Neočekivani osjet probudi nešto što svjesnim naporom nismo uspijevali vratiti.

Suprotno čestom pojednostavljenju, nije riječ samo o mirisu madeleine. Okus, čaj, tekstura kolačića i osjeti koje izazivaju zajedno čine iskustvo blisko povezano s pripovjedačevom osobnom prošlošću.

U samoj madeleine nema ničega čudesnog. Posebnom je čini to što pripada toj prošlosti.

Nekome drugome to može biti naranča oguljena za Božić, kava koju je pripremao djed ili miris stare knjige.

Madeleine je slavna. Ali svatko ima svoju.

1900 L’Heure de Proust: umijeće iznenađenja umjesto očekivane madeleine

Kada smo zajedno s Jérôme Epinette osmislili 1900 L’Heure de Proust, mogli smo jednostavno pokušati reproducirati miris madeleine. Bio bi to očit izbor. Možda i previše očit.

Radije smo odlučili iznevjeriti očekivanja.

Proust je među poznatim osobama koje su posjećivale Les Bains Guerbois, kupalište otvoreno 1885. na adresi 7 rue du Bourg l’Abbé. A Les Bains nisu bili samo kupke. Ondje se nalazio i Salon Chinois, u kojem se posluživao čaj.

Čaj je zato imao prirodno mjesto u našoj kreaciji. Ali ne bilo kakav čaj.

Zamislili smo svjež, kiselkast početak s pomelom, koji može podsjetiti na bombone La Pie qui Chante iz našeg djetinjstva. Zatim crni čaj s voćnim naglascima, gotovo poput čaja s crvenim voćem kuće Mariage Frères, uz borovnicu koja produžuje svježinu pomela.

A gdje je madeleine?

Nismo željeli vjerno oponašati kolač. Gurmanska nota bila je prisutna, ali najviše nas je zanimala mekoća kolačića tek izvađenog iz pećnice. Taj nježan, topao, gotovo obavijajući osjećaj, više nego njegov točan okus.

Akord praline i vanilija pridonose toj iluziji mekoće. U službenoj piramidi mirisnih nota ne postoji zasebna nota madeleine. Pa ipak, kolačić nikada nije daleko.

Ostaje diskretna asocijacija, dok pomelo, borovnica i crni čaj stvaraju neočekivaniju atmosferu.

Kod Prousta osjet vraća pripovjedača njegovoj prošlosti. U parfemu 1900 L’Heure de Proust polazimo od te poznate priče i mijenjamo osjete koje od nje očekujemo.

Ne pokušavamo reproducirati uspomenu koja nam ne pripada. Poigravamo se njezinim književnim prizivanjem, predodžbom koju svatko ima o madeleine, vremenu za čaj i određenoj nježnosti.

Ne reproducirati madeleine. Narušiti ono što se čini samo po sebi razumljivim.

I ostaviti osobi koja nosi parfem slobodu da u njemu pronađe vlastite asocijacije ili jednostavno uživa u zamišljenoj atmosferi.

Može li nas parfem navesti da maštamo o vremenu koje nismo doživjeli?

Potkraj sedamdesetih Les Bains Douches postaju jedna od pariških pozornica nove generacije glazbenika. Post-punk, new wave, cold wave: bendovi koji zvukom, stavom i energijom ruše ustaljena pravila.

Dana 18. prosinca 1979. ondje nastupa Joy Division. Jedan od datuma koji su izgradili legendu tog mjesta.

Ali kako prenijeti osjećaj jednog vremena osobi koja ga nije upoznala? Nekome tko se možda tada još nije ni rodio?

Upravo to stoji iza 1979 New Wave, kreiranog zajedno s Dominique Ropion.

Nismo pokušavali reproducirati miris koncertne dvorane. Željeli smo probuditi maštu.

Zamislite jednu prosinačku noć 1979. Ili jednostavno miris vinilne ploče koju stavljate na gramofon Technics MK2. Prvo pucketanje ploče, bas koji počinje svirati, ritam koji se uspostavlja. Hladnoću, električnu energiju te glazbe i mit koji još danas okružuje čitavu generaciju umjetnika.

U parfemu note mente donose gotovo ledenu svježinu. Iris unosi puderastu, zemljanu napetost s blago metalnim nijansama. Cedar i sandalovina daju kompoziciji dubinu.

Nema povijesne rekonstrukcije ni obvezne nostalgije. Parfem nam omogućuje zamisliti tu noć, osjetiti energiju glazbe i maštati o jednom razdoblju.

1979 New Wave ne pokušava nas uvjeriti da smo ondje bili. Budi u nama želju da smo mogli biti.

Parfem, između uspomene i mašte

Miris nas može vratiti voljenoj osobi, mjestu ili trenutku za koji smo mislili da smo ga zaboravili. Ali parfem nas može odvesti i nekamo drugamo.

Polazeći od priče, glazbe ili osjeta, parfumer može zamisliti nešto što nikada nije postojalo baš u tom obliku. Ne mora nužno reproducirati miris prošlosti. Nudi vlastito tumačenje.

Tu slobodu osobito cijenimo u Les Bains Guerbois.

Neki nas parfemi podsjećaju odakle dolazimo. Drugi u nama bude želju da odemo onamo gdje nikada nismo bili.

Za daljnje čitanje

Mirisno pamćenje i neuroznanost

Bobei, O. I., Cîrneci, D. i Podina, I. R. (2026). Is the Proust phenomenon fact or fiction? A systematic review and meta-analysis of odor-evoked autobiographical memory. Psychonomic Bulletin & Review, 33, članak 264.

https://doi.org/10.3758/s13423-026-03025-z

Mirisno pamćenje i emocije

Herz, R. S. (2004). A naturalistic analysis of autobiographical memories triggered by olfactory, visual and auditory stimuli. Chemical Senses, 29(3), 217–224.

https://doi.org/10.1093/chemse/bjh025

Proustova madeleine

Marcel Proust, Du côté de chez Swann, prvi dio, „Combray”, 1913.

https://www.gutenberg.org/files/2650/2650-h/2650-h.htm

Glazbena povijest Les Bains Douches

Archives des contre-cultures musicales, Université de Tours, program Les Bains Douches, 1979.–1980.

https://archivesdupunkenfrance.univ-tours.fr/1979/10/30/les-bains-douches/