1978 LES BAINS DOUCHES: KAKO NOĆ PRETOČITI U PARFEM?

Objavljeno 20. rujna 2024. Ažurirano 6. listopada 2026.

Prvu verziju ovog članka bili smo naslovili „Miris slave“.

Danas ga više ne bismo tako nazvali.

Prvo zato što povijesti Les Bains Douches ne treba objašnjavati da je slavna.

Zatim zato što je zanimljivo pitanje negdje drugdje.

Kako se noć pretače u parfem?

Ne fotografija.

Ne popis slavnih osoba.

Ne nostalgična rekonstrukcija 1978. godine.

Osjećaj koji bi netko i danas poželio nositi kada izlazi, pleše, ide na piće, vraća se kući prekasno.

To je bila sva težina 1978 Les Bains Douches.

UKRATKO

1978 Les Bains Douches eau de parfum je koji je Bertrand Duchaufour stvorio oko sjećanja na pariški klub otvoren 1978. godine.

Izbor parfumera nije ovisio samo o njegovu mirisnom rukopisu, često povezivanom s drvima, smolama, začinima i tamjanom. Bertrand je Les Bains Douches poznavao i iznutra: i sam je izlazio na to mjesto.

Kompozicija spaja, među ostalim, yuzu, akord viskija, davanu, plavi duhan, atlaski cedar, smirnu i vaniliju.

Ali cilj nije bio gomilati znakove noći u klubu.

Trebalo je pronaći ravnotežu.

I prije svega stvoriti parfem koji ne miriše samo na prošlu noć.

Morao je i danas pobuditi želju za izlaskom.

JESU LI LES BAINS DOUCHES IMALI SVOJ MIRIS?

Naravno.

Ali sigurno ne samo jedan.

Viski, plavi duhan, drvo, smole, toplina, koža, dim, noćni zrak.

Mogli smo sve to pokušati staviti u bočicu.

Vjerojatno bi nastao karikaturalan parfem.

Jer parfem nekog mjesta nije popis mirisa.

Parfumer mora birati.

Što će zadržati.

Što će pojačati.

Što će zaboraviti.

I što će izmisliti kako bi pronašao ne točan miris nekog mjesta, nego osjećaj koji je ono izazivalo.

1978 Les Bains Douches, dakle, nije mirisni arhiv.

To je interpretacija.

ZAŠTO BERTRAND DUCHAUFOUR?

Nije nam trebao parfumer sposoban zamisliti kakvi su bili Les Bains Douches.

Htjeli smo nekoga tko je to mjesto poznavao iznutra.

Bertrand Duchaufour izlazio je u taj klub.

Znali smo to kada smo mu povjerili 1978.

Ali ta bliskost s mjestom, naravno, nije bila dovoljna.

Trebao je i parfumer sposoban raditi sa sirovinom, dubinom i kontrastom, a da ne sklizne u pokazivanje.

Bertrand se povijesno povezuje s rukopisom bogatim drvima, smolama, začinima i tamjanom. I sam je objašnjavao da se njegov stil dugo vrtio oko tih sirovina prije nego što se otvorio mnogo širim registrima.

Izvori: Nose Paris, Bertrand Duchaufour; Grain de Musc, intervju s Bertrand Duchaufour (2010.).

Ta sposobnost građenja gustih parfema uz zadržavanje jasne strukture posebno nas je zanimala za 1978.

Jer je tema lako mogla postati teška.

Pravi je izazov bio zadržati noć, a ne ugušiti je.

JE LI LUKSUZ PITANJE GOMILANJA?

Ne za nas.

1978 je lako mogao postati golem.

Viski.

Davana.

Plavi duhan.

Cedar.

Smirna.

Vanilija.

Sve je bilo spremno za taman, gust, napadan parfem.

A to nije bilo ono što smo htjeli.

U Les Bains Guerbois naša se ideja luksuza uvelike temelji na ravnoteži.

Ne nužno na diskreciji.

Ni na snazi.

Na onom trenutku u kojem sirovine mogu imati golem karakter, a da nijedna od njih potpuno ne preuzme vlast.

Vaga.

Trebalo nam je vremena da shvatimo koliko su agrumi ključni za tu ravnotežu.

ZAŠTO GOTOVO PREDOZIRANJE AGRUMIMA?

U gornjim notama trebalo je svjetla.

Yuzu i gorka naranča nisu bili tu da 1978 učine svježim ili ljetnim.

Morali su prenijeti nešto drugo: svjetlosni show kluba, disko kuglu, bljeskove svjetla, obojene niše.

Noć u Les Bains Douches nikada nije bila jednolično tamna.

Bilo je crnine, naravno.

Drva.

Duhana.

Alkohola.

Topline.

Ali bilo je i onih bljeskova koji su isijecali lica, tijela i volumene prostora.

Trebalo nam je gotovo predoziranje agrumima da bismo ponovno pronašli taj osjećaj.

Sjaja.

Prozirnosti.

Elegancije.

I prije svega radosti.

Jer noć u Les Bains nije trebala biti samo tamna, zadimljena ili dekadentna.

Postojalo je ono posebno uzbuđenje s početka večeri, kada se sve još čini mogućim.

Agrumi donose to svjetlo.

Zatim dolazi noć.

Dugo nam je trebalo da shvatimo zašto ta ravnoteža tako dobro funkcionira.

S odmakom, možda se upravo tu nalazi naša definicija luksuza: ne gomilati efekte, nego pronaći pravu napetost između svjetla i dubine.

KAKO PARFEM PRELAZI U NOĆ?

Davana uvodi likersku, gotovo voćnu nijansu.

Akord viskija parfemu odmah daje temperaturu i stav.

Plavi duhan donosi tvarnost i senzualnost.

Cedar daje strukturu.

Smirna uspostavlja svoju smolastu dubinu.

Vanilija zaokružuje cjelinu, a da kompoziciju ne pretvori u gurmanski parfem.

Službena struktura 1978 spaja yuzu, akord viskija i davanu u gornjim notama, ružu, heliotrop i plavi duhan u srcu, a zatim atlaski cedar, smirnu i vaniliju u bazi.

Izvor: 1978 Les Bains Douches, Les Bains Guerbois.

Ali i ovdje nas ne zanima popis.

Zanima nas putanja.

Svjetlo prije dubine.

SADRŽI LI AKORD VISKIJA VISKI?

Ne nužno.

I upravo to riječ „akord“ čini zanimljivom.

U parfumeriji akord se sastoji od spajanja nekoliko sirovina kako bi se stvorio prepoznatljiv mirisni dojam.

Akord kože ne nastaje destilacijom jakne.

Morska nota ne zahtijeva da se u bočicu stavi morska voda.

A akord viskija može ponovno stvoriti određene osjete povezane s alkoholom, drvom, voćem, toplinom ili fermentacijom, a da u formulu nije potrebno uliti viski.

1978, dakle, podsjeća na nešto bitno:

parfumerija je i umjetnost iluzije.

MORA LI PARFEM KLUBA MIRISATI NA PROŠLOST?

Nikako.

To je vjerojatno bio najveći rizik kod 1978.

Napraviti uspomenu za one koji su poznavali Les Bains Douches i povijesni predmet za sve ostale.

To nas nije zanimalo.

Parfem može nositi datum, a da ne bude zastario.

Netko tko nije bio rođen 1978. mora moći pomirisati ovaj parfem bez uputa za uporabu.

Mora ga moći nositi danas.

Za izlazak.

Za ples.

Za noć koja nema nikakve veze s onom iz 1978.

Viski, duhan i smirna pričaju određenu ideju noći.

Agrumi, prozirnost i ravnoteža sprječavaju da ta noć postane kostim iz nekog razdoblja.

1978 je parfem noći. Ne uspomena na noć.

TREBA LI POZNAVATI LES BAINS DOUCHES DA BI SE NOSIO 1978?

Ne.

I srećom.

Povijest obogaćuje parfem.

Ona nikada ne smije biti uvjet da ga se voli.

Naprotiv, sviđa nam se ideja da netko može otkriti 1978, a da nije vidio nijednu fotografiju kluba.

Nositi ga.

Izaći s njim.

Pa tek onda otkriti što ga je nadahnulo.

U tom trenutku parfem prestaje biti uspomena rezervirana za one koji su bili ondje.

Postaje novo iskustvo.

To je vjerojatno jedini način da neka priča ostane živa.

JE LI PARFEM SJEĆANJA REKONSTRUKCIJA?

Ne.

I upravo nas to zanima.

Bertrand nikada nije dobio zadatak da kemijski reproducira točan miris jedne večeri u Les Bains Douches.

To nitko ne bi mogao.

Sjećanje bira.

Neke osjete pojačava, a druge briše.

Parfem funkcionira na isti način.

Ne dokumentira mjesto kao arhiv.

Bira ono što zaslužuje ostati.

Parfem sjećanja nije dokaz. To je interpretacija.

ŠTO DANAS OSTAJE OD 1978?

Mjesto se promijenilo.

I noći također.

Više se ne pleše baš na isti način.

U pariškim klubovima više se ne puši.

Kodovi se mijenjaju.

Ali neki osjećaji vrlo dobro odolijevaju vremenu.

Želja za izlaskom.

Uzbuđenje prije noći.

Kontrast između svjetla i tame.

Užitak biti na jednom mjestu, a ne negdje drugdje.

To smo htjeli sačuvati.

Ne slavu.

Ne nostalgiju.

Energiju.

1978 Les Bains Douches ne traži da se na noć gleda u retrovizoru.

Budi želju da se vratiš u nju.

Ili još bolje: da započneš novu.