JEAN-PIERRE MAROIS, OD FILMA DO PARFEMA LES BAINS GUERBOIS

Objavljeno 8. srpnja 2024. Ažurirano 2. studenoga 2026.

Jean-Pierre Marois osnivač je i kreativni direktor parfemske kuće Les Bains Guerbois. Prije parfema bio je film. Studirao je film i komparativnu književnost na Sorboni, a potom je radio kao redatelj i producent, s redateljima kao što su Abel Ferrara, Oliver Stone i Alejandro González Iñárritu.

Adresu 7 rue du Bourg-l'Abbé poznaje još od tinejdžerskih dana. Njegov je otac kupio zgradu šezdesetih godina, a Jean-Pierre imao je petnaest godina kada je 1978. otvoren Les Bains Douches. Godine 2015. tom je povijesnom mjestu dao novi život pretvorivši ga u Les Bains Paris, hotel s pet zvjezdica, restoranom, barom, noćnim klubom i spa centrom.

Upravo je ondje otkrio svijet stvaranja mirisa. Jer iza svakog parfema Les Bains Guerbois stoji nešto što se na toj adresi dogodilo, što se ondje nalazi ili što se ondje može doživjeti.

Les Bains dio je Vašeg života već dugo. Što Vam znači to mjesto?

To mi je mjesto iznimno drago. Imao sam petnaest godina kada je Les Bains Douches otvoren 1978. i proživio sam cijelo njegovo razdoblje noćnog kluba.

Kada sam odlučio zgradu pretvoriti u hotel, naravno da sam poznavao njezinu prošlost legendarnog kluba, ali znao sam mnogo manje o povijesti Les Bains Guerbois i njegova osnivača Auguste Guerbois.

Proradili su moji instinkti filmskog producenta pa sam angažirao istraživače i dokumentariste. Otkrili su izvanrednu priču koja seže do 1885. godine.

Imali smo tu iznimnu zgradu u srcu Pariza, s dvije mramorne ploče na kojima piše Les Bains Guerbois, po jednu sa svake strane ulaznog stubišta. One svjedoče o više od 140 godina povijesti. Želio sam ponovno istaknuti cijelu tu baštinu.

Kako ste od filma i hotelijerstva došli do parfema?

U početku sam jednostavno želio stvoriti prepoznatljiv miris za hotel. Tako sam počeo surađivati s Dorothée Piot.

Zaljubio sam se u kreativni proces. I došao na ideju da priču o toj adresi ispričam kroz parfeme.

Les Bains prošao je kroz tri stoljeća. Kupalište s kraja 19. stoljeća, lude noći Les Bains Douches, a zatim hotel kakav poznajemo danas.

Tako je započela naša pustolovina u svijetu parfema, s prvom kolekcijom parfemskih voda predstavljenom 2018. godine.

Zašto sve Vaše kreacije polaze od iste adrese?

To je ono po čemu se razlikujemo. Ne izmišljamo priče da bismo prodavali parfeme.

Imamo nevjerojatnu sreću što možemo crpiti nadahnuće iz više od 140 godina povijesti, povijesti mjesta koje je prošlo kroz tri stoljeća.

Danas kuća ima 13 parfema u dvije kolekcije.

Une Date, Une Histoire putovanje je kroz vrijeme. Svaki nas parfem vraća u neki trenutak povijesti toga mjesta.

Formes & Matières više je putovanje kroz prostor. Zanimaju nas oblici, materijali, umjetnička djela i doživljaji koji su danas dio Les Bains.

Zato pozivamo naše parfumere da osobno upoznaju prostor, osjete njegovu atmosferu i urone u njegovu povijest, glazbu, umjetnost i kulturu.

Utječe li Vaše iskustvo filmskog producenta na suradnju s parfumerima?

Itekako. Za mene sve počinje pričom. Zatim treba pronaći pravog parfumera koji će je ispričati.

Baš kao na filmu. Nije svaki redatelj pravi izbor za svaki film.

Nikada ne organiziramo natjecanje među parfumerima. Biramo osobu za koju mislimo da najbolje odgovara projektu.

Dajemo joj vrlo precizan scenarij, ali i potpunu kreativnu slobodu. Ne tražimo da napravi cvjetni, drvenasti ili jantarni parfem. Ispričamo priču i prepustimo parfumeru da odluči kako će je pretočiti u miris.

Zatim počinje pravi dijalog. Razmjenjujemo ideje, vraćamo se na njih i dorađujemo ih sve dok parfem ne ispriča ono što smo željeli ispričati.

Kako je nastao 1979 New Wave, parfem koji potpisuje Dominique Ropion?

To je jako dobar primjer.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih Les Bains Douches nije bio samo noćni klub nego i prava koncertna dvorana. Bio je jedno od važnih pariških mjesta punk, post-punk i New Wave scene.

Ondje su nastupali bendovi kao što su Joy Division, Simple Minds i Depeche Mode. Ta glazba i ta energija dio su povijesti mjesta.

Dominique sam govorio o toj britanskoj glazbenoj sceni, o bendovima koji su svirali u Les Bains, o New Wave koji je bio suši i hladniji od rocka Rolling Stones, o onome što se ponekad nazivalo Cold Wave.

Dominique se vratio s briljantnom idejom da spoji zelenu i paprenu metvicu s iznimno profinjenom notom irisa.

Nikada ga nisam tražio da napravi parfem s mirisom metvice. Govorio sam mu o glazbi.

Kako ste uspjeli uvjeriti tako velike parfumere da rade s Vama?

Imao sam sreću u filmskoj industriji raditi s redateljima kojima sam se silno divio. S parfumerima je pomalo isto.

Godinama sam nosio njihove parfeme i divio se njihovu radu. A kada ih upoznam, još sam uvijek duboko impresioniran i ganut. Pomalo kao dijete koje upozna Kylian Mbappé.

Mogućnost da danas surađujem s parfumerima kojima se tako dugo divim za mene je ostvarenje sna.

Dominique Ropion doista sam osobno lovio dok ga nisam uspio uhvatiti i nagovoriti na suradnju. A kada je pristao, morao sam još uvjeriti IFF.

Mislim da ih privlači i izvanredna povijest Les Bains te sloboda koju im dajemo da je protumače na svoj način.

S njima gradimo dugoročne odnose, ali nikako ne želim da se ponavljaju. Dva parfema koja je Jérôme Epinette stvorio za nas, 1900 L'Heure de Proust i Raku, primjerice, potpuno su različita.

To mi je važno. Ne želimo ponavljati ono što smo već napravili niti stvarati nostalgične parfeme. Priče iz prošlosti pričamo izrazito suvremenim jezikom.

Kako je nastao Rose Graffiti, parfem koji potpisuje Jean-Claude Ellena?

To je prilično zabavna priča.

Pozvali smo Jean-Claude na ručak u Les Bains. Pripremio sam nekoliko ideja za kolekciju Formes & Matières.

No on se zaustavio pred muralom koji je Futura naslikao 1981. godine u unutarnjem dvorištu. Dugo ga je promatrao i fotografirao. Jedan njegov dio bio je posebno ružičast.

Na francuskom rose znači i ružičastu boju i cvijet ruže. Predložio je da na toj ideji napravimo parfem.

Bili smo oduševljeni. Srećom, jer sam shvatio da se o tome zapravo i nije moglo puno pregovarati.

Jean-Claude želio je kolekciji donijeti nešto drukčije. Svježinu, sunce, radost, osmijeh. Nešto iz rodnog juga Francuske.

Zatim nas je iznenadio akordom marakuje. U početku sam imao određene rezerve. Bojao sam se da bi rezultat mogao mirisati previše umjetno. Ali njegova interpretacija bila je iznimno nježna i profinjena.

Razvoj parfema završili smo otprilike u studenome 2025. i nosio sam ga cijelu zimu. Savršeno mi je odgovarao, čak i usred zime. To je parfem koji se može nositi u svako godišnje doba.

Neki su kritičari govorili o punkerskom Jean-Claude Ellena. Kad sam mu to ispričao, dugo se smijao. Bilo mu je vrlo laskavo što ga s gotovo osamdeset godina smatraju punk rockerom.

Jako mi se sviđa pomisao da parfumer s toliko iskustva još uvijek može stvoriti nešto strašno moderno, novo i neočekivano.

Vidi li se ta povezanost s mjestom i u dizajnu parfema?

Naravno. Ne radi se samo o samim mirisima.

Naša je bočica nadahnuta francuskim modelom u stilu art déco, ali dali smo joj suvremen zaokret. Prsten koji obuhvaća njezine bridove nalazi se malo iznad sredine. To se jedva primjećuje, ali stvara blagu vizualnu neravnotežu. Prstenovi oko grla bočice više podsjećaju na sedamdesete.

Na kutijama se pojavljuje povijesno pročelje Les Bains uz šarene uzorke šahovnice, kao podsjetnik na slavni crno-bijeli plesni podij koji je Philippe Starck dizajnirao 1978.

A tu je i Bacchus, naš simbol. Njegova isklesana glava više od 140 godina bdije nad ulazom na adresi 7 rue du Bourg-l'Abbé. Danas se nalazi na čepovima naših bočica.

Sviđa mi se njegova povijesna strana, ali i taj pomalo buntovnički, bad boy karakter. Gotovo bi mogao biti suvremena tetovaža.

Bacchus je bog vina, slavlja i užitka. Mislim da nam prilično dobro pristaje.

Koje je Vaše prvo mirisno sjećanje?

Vjerojatno miris kože moje majke pomiješan s parfemom Shalimar kuće Guerlain.

Na što ste danas najponosniji i što želite kući u budućnosti?

Ponosan sam što se oko Les Bains Guerbois okupila prava zajednica. Ljudi koji vole naše parfeme, ali i cijeli svijet naše kuće.

To me podsjeća na film. Krene se od vrlo posebne, vrlo osobne priče, a na kraju se dotakne nešto univerzalno.

Les Bains je jedna adresa i jedna povijest, ali i Pariz, glazba, umjetnost, glamur i avangarda. Ljudi ulaze u taj svijet i prihvaćaju ga kao svoj.

Ta zajednica nije marketinška fraza. Ona doista postoji i na nju sam vrlo ponosan.

Volio bih da nastavimo razvijati kuću. I, prije svega, da pritom uživamo.

Hedonizam je dio našeg DNK. Želimo ostati zaigrani, pomalo drski i nastaviti se zabavljati.

Uostalom, Les Bains oduvijek je bio mjesto užitka.