OUD: KAKO JE RIJETKA SIROVINA POSTALA JEDAN OD KODOVA PARFUMERIJE
Objavljeno 16. svibnja 2024. Izmijenjeno 1. rujna 2026.
Mislili smo da ne volimo oud.
Prejak. Previše napadan. Ponekad previše animalan. Neke su nam se interpretacije činile čak i iskreno zagušljivima.
Učinili smo, dakle, upravo ono što u parfumeriji treba izbjegavati: pobrkali smo sirovinu s nekoliko parfema koji je stavljaju u prvi plan.
A onda je došao Mathieu Nardin.
U Les Bains Guerbois s parfumerima radimo prema načelu do kojeg nam je jako stalo: carte blanche, potpuna sloboda.
Pričamo im priču. Jedno razdoblje. Jedno mjesto. Jedan osjećaj.
Nakon toga su slobodni.
Ne dajemo im popis sirovina koje bi trebalo koristiti zato što su u modi. Ne tražimo od njih da grade parfem prema istraživanju tržišta. Ne propitujemo cijenu formule kako bismo sirovinu koju smatraju nužnom zamijenili nekom jeftinijom.
Imaju pristup paleti koja im je potrebna.
Od parfumera ne tražimo da nam daju za pravo. Tražimo da nas odvedu nekamo kamo možda ne bismo otišli sami.
Znali smo, dakle, da će nas oud prije ili kasnije sustići.
Trebalo je samo pronaći način da nam se svidi.
Jer imamo još jedno pravilo: sve što stvorimo, i sami nosimo.
UKRATKO
Oud, koji se naziva i agarwood, agarovo drvo ili oudovo drvo, drvo je natopljeno aromatičnom smolom koja nastaje u određenim vrstama drveća, uglavnom iz rodova Aquilaria i Gyrinops.
Suprotno objašnjenju koje se često ponavlja, on nije jednostavno „proizvod gljivice“. Njegov nastanak rezultat je složenih mehanizama povezanih, među ostalim, s ozljedama, stresom kojemu je stablo izloženo, njegovom obrambenom reakcijom i interakcijama s mikroorganizmima.
Stoljećima korišten u Aziji i na Bliskom istoku, od 2000-ih postao je jedan od najvidljivijih kodova zapadne parfumerije.
Ali parfem koji se predstavlja kao „oud“ ne sadrži nužno prirodno ulje agarwooda. Parfumer može stvoriti i akord ouda, sastavljen od nekoliko sirovina.
I suprotno onome što bi se moglo misliti, akord nije nužno manje plemenita verzija prirodne sirovine.
Ponekad upravo on parfumeru omogućuje da je interpretira.
ŠTO JE OUD?
Oud nije obična vrsta drveta.
Kod određenih stabala, uglavnom roda Aquilaria i Gyrinops podrijetlom iz južne i jugoistočne Azije, ozljeda može izazvati obrambenu reakciju. Drvo se postupno ispunjava tamnom i aromatičnom smolom.
Upravo se taj dio natopljen smolom naziva agarwood, agarovo drvo ili oud.
Dugo se ta pojava sažimala objašnjenjem da gljivica zarazi stablo.
Stvarnost je suptilnija.
U procesu mogu sudjelovati ozljede, kukci, stres, mikroorganizmi i obrambeni mehanizmi stabla. Znanost uostalom i dalje pomno proučava te interakcije.
Ono što nam se u toj priči jako sviđa jest da je oud, i prije nego što postane parfem, već preobrazba.
Stablo reagira.
I njegovo se drvo mijenja.
KAKO MIRIŠE OUD?
Ne postoji jedan miris ouda.
To je vjerojatno prva predrasuda koju treba odbaciti.
Njegov profil ovisi o vrsti, zemljopisnom podrijetlu, stupnju zasićenosti smolom, starosti drva, uvjetima nastanka i načinu na koji se ekstrahira ili destilira.
Ovisno o uljima i kvaliteti, mogu se pronaći drvenaste, dimne, kožnate, balzamične, zemljane, ljekovite, animalne ili ponekad mnogo mekše nijanse.
Neka ulja mogu razviti i nijanse koje parfumerski rječnik naziva fekalnima.
Ta riječ nije baš glamurozna.
Ipak je iskrenija od mnogih uljepšanih opisa.
A to je bila upravo jedna od nijansi za koje nismo htjeli da dominiraju našim parfemom.
OUD NIJE ČEKAO NICHE PARFUMERIJU
Govoriti o oudu kao o nedavnom otkriću parfumerije bila bi povijesna besmislica.
Agarovo drvo stoljećima se koristi u nekoliko kultura Azije i Bliskog istoka, među ostalim kao drvo za kađenje, tamjan, mirisno ulje te u nekim medicinskim ili vjerskim praksama.
Njegova kulturna važnost, dakle, uvelike prethodi njegovoj pojavi na policama zapadnih parfumerija.
Ono što je novo jest naša zapadnjačka fascinacija riječju „oud“.
KAKO JE OUD POSTAO SVEPRISUTAN?
Preokret je spektakularan.
Prema bazi podataka stručnjaka Michaela Edwardsa (Fragrances of the World), 2004. lansirano je devet zapadnih parfema s oudom.
Godine 2012. zabilježio ih je 110 samo u toj godini.
U samo nekoliko godina riječ koju su mnogi europski potrošači jedva poznavali postala je odmah prepoznatljiv znak takozvane luksuzne ili niche parfumerije.
OUD.
Četiri slova.
Gotovo trenutačno obećanje tame, dragocjenog drva, Orijenta, snage, rijetkosti.
I tu stvari postaju zanimljive.
Jer kada sirovina postane marketinški argument, njezino ime ponekad počne značiti više od onoga što stvarno donosi parfemu.
SADRŽI LI PARFEM S OUDOM NUŽNO PRIRODNI OUD?
Ne.
I to nije nužno obmanjujuće.
Treba razlikovati sirovinu od mirisne note.
Prirodno ulje agarwooda može izravno ući u formulu.
Ali parfumer može stvoriti i akord ouda: nekoliko sirovina, prirodnih i/ili sintetskih, spojenih kako bi stvorile poseban dojam ouda.
To je samo načelo parfumerije.
Akord kože ne nastaje destilacijom torbe.
Morska nota ne zahtijeva da se u bočicu ulije morska voda.
Parfumerija se ne sastoji u nizanju sirovina kao što se nabrajaju sastojci recepta.
Ona se sastoji u komponiranju.
Pitanje „ima li u njemu pravog ouda?“ može, dakle, biti opravdano.
Ali nije dovoljno.
Zanimljivije pitanje bilo bi:
što je parfumer htio s njim napraviti?
PRIRODNI ILI AKORD: JE LI „PRAVI“ OUD NUŽNO BOLJI?
Ni to.
A ta ideja daleko nadilazi oud.
Skloni smo prirodnome pripisivati gotovo moralnu nadmoć: istinitije, ljepše, plemenitije.
Parfumerija rijetko funkcionira tako jednostavno.
Prirodna sirovina može biti veličanstvena.
Može imati i nijansu koju parfumer ne želi staviti u središte svoje kompozicije.
Tada je može obraditi drugim sirovinama, produljiti, osvijetliti, preusmjeriti ili ublažiti neke njezine aspekte.
Upravo je to Mathieu Nardin učinio s Oud Laqué.
Nije birao između „pravog ouda“ i „lažnog ouda“.
Upotrijebio je prirodno ulje agarwooda, a zatim oko njega izgradio mnogo mekši akord ouda.
Zašto?
Zato što smo mu iskreno rekli što nam smeta.
Ta animalna, ponekad fekalna nijansa koja je, po našem mišljenju, neke oude mogla učiniti napadnima.
Mathieu nije uklonio sirovinu da bi nas umirio.
Obradio ju je.
To je mnogo zanimljivije.
CARTE BLANCHE POSTAJE ZANIMLJIVA KADA TE IZAZOVE
Dati parfumeru carte blanche kada rezultat odgovara točno onome što bi i sam zamislio, na kraju i nije osobito hrabro.
Sloboda postaje zanimljiva kada te pomakne.
Mathieu Nardin od nas nikada nije čuo:
„Želimo parfem s oudom.“
Pričali smo mu o lakiranim drvima Les Bains.
O njihovim tamnim površinama.
O njihovim odsjajima.
O toj gotovo tekućoj dubini drva kada uhvati svjetlo.
Oud je došao od njega.
To je važno.
Sirovina se nije pojavila zato što je kolekciji trebao oud.
Pojavila se zato što je parfumer procijenio da odgovara priči koja mu je povjerena.
Mogli smo mu odgovoriti da ne volimo oud.
Radije smo pokušali razumjeti što nam želi pokazati.
OUD LAQUÉ: NAPRAVITI OUD KOJI MOŽEMO NOSITI
Mathieu Nardin je, dakle, radio polazeći od te napetosti.
Sačuvati ono što agarwood može donijeti: dubinu, tamno drvo i senzualnost.
Ali kontrolirati ono što je kod nas izazivalo odbojnost.
Prirodno ulje agarwooda tako prati mekši akord ouda.
Oko njega malina stvara voćnu i kiselkastu napetost. Šafran donosi svoje začinske i blago animalne nijanse. Burbonski geranij uvodi ružičastu vibraciju. Gvajakovo drvo produljuje drvenastu strukturu. Benzoin i pačuli razvijaju njezinu toplinu i dubinu.
Rezultat ne pokušava dokazati da sadrži oud.
Pokušava izgraditi parfem.
Ta nam se razlika čini ključnom.
Jer nas najrjeđa, najskuplja ili najmodernija sirovina ne zanima ništa više ako ne služi priči.
I obrnuto, od parfumera nećemo tražiti da se odrekne sirovine samo zato što je skupa ako mu je potrebna za njegov rad.
Oud Laqué ukratko: eau de parfum koju je komponirao Mathieu Nardin, kolekcija Formes et Matières, 2022. Note: malina, šafran, burbonski geranij, prirodno ulje agarwooda i akord ouda, gvajakovo drvo, benzoin, pačuli.
JE LI OUD POSTAO MARKETINŠKI ARGUMENT?
Naravno, ponekad.
Kao i ruža.
Vanilija.
Šafran.
Mošus.
Iris.
Problem uostalom vjerojatno nije sama niche parfumerija.
Problem je ono što se događa kada ime sirovine počne zamjenjivati ideju parfema.
Popis prestižnih sirovina može pobuditi želju.
O kvaliteti kompozicije ne govori gotovo ništa.
Skup sastojak ne jamči veliki parfem.
Ni prirodni sastojak.
A prirodni oud još manje.
Vrijednost rada počinje kada parfumer odabere kako će upotrijebiti tu sirovinu, s čime će je suočiti, koje joj mjesto dati i, ponekad, koji njezin dio odluči ne pokazati.
JE LI OUD RIJEDAK ILI UGROŽEN?
I ovdje su pojednostavljeni odgovori opasni.
Velika povijesna potražnja za agarwoodom izvršila je znatan pritisak na divlje populacije nekoliko vrsta koje ga proizvode.
Rodovi Aquilaria i Gyrinops danas su uvršteni u Dodatak II konvencije CITES, koji uređuje njihovu međunarodnu trgovinu. Izvor: CITES.
Ali i sam se sektor znatno razvio.
U nekoliko zemalja proizvođača razvile su se plantaže, a danas postoje tehnike koje omogućuju poticanje stvaranja smole na uzgojenim stablima.
Podaci CITES-a čak pokazuju da od 2017. prijavljeni izvoz s plantaža premašuje izvoz iz divljih populacija.
To, naravno, ne znači da su pitanja prekomjernog iskorištavanja, sljedivosti ili ilegalne trgovine nestala.
To znači da još jednom treba odoljeti previše zavodljivoj jednadžbi:
PRIRODNO + RIJETKO = NUŽNO BOLJE
Podrijetlo sirovine je važno.
Njezina je sljedivost važna.
Važno je i ono što parfumer s njom napravi.
DAKLE, VOLIMO LI OUD?
Danas nas to pitanje nasmijava.
Jer je bilo krivo postavljeno.
Reći „ne volim oud“ gotovo je isto kao reći „ne volim drvo“ ili „ne volim ruže“.
Interpretacija je previše.
Mislili smo da ne volimo tu sirovinu.
Mathieu Nardin jednostavno nam je pokazao da možda ne volimo samo neke načine na koje se ona obrađuje.
Upravo zato parfumerima i dalje dajemo carte blanche.
Ne zato da izvedu ono što već imamo u glavi.
Nego zato da nas ponekad natjeraju da promijenimo mišljenje.
