IMA LI PARFEM DOISTA GODIŠNJE DOBA?

Svake jeseni vraća se isti popis: zimski parfemi, topli, obavijajući, ambrasti. U proljeće preuzima drugi popis: agrumi, svježe note, lakoća. Kao da kalendar bira umjesto nas.

Pitanje zaslužuje više od ljestvice. Postoji li doista ljetni ili zimski parfem? Mijenja li temperatura ono što osjećamo? I prije svega: je li na njoj da odlučuje?

Naš se odgovor svodi na jednu ideju. Toplina i hladnoća mijenjaju način na koji se parfem ponaša. Ne govore ništa o tome što ti želiš nositi.

ZAŠTO GOVORIMO O LJETNIM I ZIMSKIM PARFEMIMA?

Zato što je to jednostavno i praktično. Za brend je godišnje doba prodajni kalendar. Za časopis je to tema koja se vraća svake godine. Za nekoga tko se dvoumi pred policom, to je umirujuće pravilo: svježe kada je toplo, toplo kada je hladno.

Postoji i logika asocijacija. Ljeti mislimo na limun, slanu kožu, rublje koje se suši na suncu. Zimi mislimo na vunu, vatru od drva, začine. Te su slike stvarne, svima su bliske i ništa ne brani da se njima služimo.

Problem počinje kada slika postane pravilo. Kada „zimski parfem“ više ne opisuje želju, nego obvezu, a svjež parfem nošen u prosincu smatra se pogreškom u ukusu.

MIJENJA LI TEMPERATURA DOISTA PARFEM?

Da. To treba jasno reći prije nego što krenemo dalje.

Što kažu mjerenja. Parfem se sastoji od sirovina koje isparavaju različitim brzinama. U laboratoriju brzina isparavanja parfumerijskog sastojka raste s temperaturom: to su istraživači izmjerili na metil benzoatu (Aggarwal i sur., 1997.). Na koži u igru ulaze i drugi čimbenici. Istraživanja provedena na ljudskoj koži in vitro pokazuju da isparavanje ovisi i o zraku koji struji iznad njezine površine (Kasting i Saiyasombati, 2003.). Isti su istraživači primijetili da sastojci kompozicije utječu jedni na druge te da mošusni fiksator mijenja njihov profil isparavanja.

Što se iz toga može zaključiti. Ti rezultati prije svega pokazuju da ne postoji jedno jedino ponašanje parfema: temperatura, strujanje zraka, svojstva molekula i kompozicija zajedno utječu na ono što isparava i što osjećamo. S druge strane, ne postoji jednostavno pravilo koje bi reklo koliko će dugo parfem trajati na tebi: važni su i koža, zrak, odjeća i sama formula. Te mehanizme detaljno opisujemo u našem članku Postojanost parfema nije njegova kvaliteta.

Zapamtimo ovo: temperatura može promijeniti ponašanje parfema. Ne mijenja njegovu prirodu i ne govori pristaje li ti.

PARFEM SE NE ODIJEVA PREMA VREMENSKOJ PROGNOZI

Pogledaj kako se odijevamo. Zimi oblačimo kaput jer nam je hladno. Ali boju džempera, kroj hlača, par cipela nitko ne bira gledajući vremensku prognozu. Biramo ih prema raspoloženju, danu koji nas čeka, ljudima koje ćemo sresti, onome što želimo pokazati.

Parfem pripada toj strani. Ne štiti ni od hladnoće ni od vrućine. To je nevidljiv ukras i, kao svaki ukras, govori nešto o osobi koja ga nosi: stav, kontrast s odjećom, način ulaska u prostoriju.

Zašto onda na njega primjenjivati logiku tehničke odjeće? Zašto tražiti od parfema da nalikuje vremenu?

Vrijeme je dio konteksta. Ono nije umjetnički direktor.

JE LI SVJEŽINA ODUVIJEK BILA REZERVIRANA ZA LJETO?

Bilo bi primamljivo odlučno odgovoriti da nije i ispričati kako su nekada svi nosili svježe mirise cijele godine. To ne znamo. Nitko to nije prebrojao.

Ono što se može reći zanimljivije je. Velike svježe kompozicije prethodnih generacija nisu bile obična osvježenja. Eau Sauvage, koju je za Dior 1966. stvorio Edmond Roudnitska, danas se opisuje kao mitski parfem. Eau de Rochas, lansiran 1970., također od svježine agruma čini pravi identitet. To su napisani, potpisani, izgrađeni parfemi koji su postali klasici.

Naše stajalište. Svježina nije podkategorija niti dodatak za dane toplinskog vala. To je samostalan registar kompozicije, sa svojom strogošću i elegancijom. Spremiti je u ladicu za srpanj znači umanjiti je.

A ŠTO AKO JE SVJEŽE ZIMI JOŠ ZANIMLJIVIJE?

Zima je godišnje doba u kojem nam se nudi najviše topline: dekice, kuhano vino, vanilija, ambrasta drva. Sve što tješi. To je ugodno, ali i vrlo očekivano.

Ipak, nekih siječanjskih dana ne tražimo utjehu. Mrak je u pet, kaputi su teški, prostori pregrijani. Nedostaje nešto drugo. Nešto čisto, blistavo, radosno.

Svjež parfem ne doživljava se nužno isto zimi i ljeti. Ali njegova je vrijednost prije svega drugdje: stvara kontrast. Živa nota na vunenom šalu, čist miris u ledenom zraku primjećuju se upravo zato što ništa oko njih ne nalikuje njima.

Naše stajalište. Svježe zimi nije besmislica. Često upravo tada ima najviše karaktera.

1979 NEW WAVE: ELEKTRIČNA ZIMA

Uzmimo primjer iz kuće. 1979 New Wave, eau de parfum koji je komponirao Dominique Ropion, otvara se zelenom metvicom, paprenom metvicom i aldehidima. U srcu su iris concrète i virginijski cedar. U bazi australska sandalovina, ambrasto drvo i mošus. To je piramida kakvu predstavljamo: način da se ispriča parfem, a ne njegova formula.

Na papiru sve upućuje na „ljeto“: menta, sjaj, osjećaj svježine. Nošen zimi, radi nešto drugo. Menta i aldehidi ne pokušavaju te grijati. Režu hladan zrak. Iris donosi pudrastiju, gušću teksturu, a drvenasta baza daje oslonac, a da ne otežava.

1979 New Wave ne zagrijava zimu. Čini je električnom.

To je ono što se može očekivati od parfema: ne da se uskladi s termometrom, nego da danu da napetost, stil.

A OBRNUTO, ZAŠTO NE OUD LJETI?

Isto razmišljanje vrijedi i u suprotnom smjeru. Oud ima glas zimske sirovine: taman, gust, obavijajući. Ipak, dovoljno je pomirisati kako je obrađen da bi se shvatilo da sve ovisi o rukopisu.

Oud Laqué, koji je komponirao Mathieu Nardin, otvara se malinom, kardamomom i šafranom. U srcu su ruža, burbonski geranij i gvajakovo drvo. U bazi oud, sijamski benzoin i pačuli. Voće i začini daju svjetlo na početku, ruža i geranij donose reljef, a oud dolazi zatim, u dubini.

Nećemo reći da je Oud Laqué ljetni parfem. Kažemo da mu zima nije potrebna. Obožavamo nositi Oud Laqué ljetnim večerima, kada vrućina popusti, kada se večera vani i noć se oduži. Sirovini koju zovu toplom nije potrebna hladnoća da bi postojala.

Kada je jako vruće, jednostavno smo skloni bogate kompozicije nanositi laganije. To nije zabrana. To je pitanje konteksta i doziranja.

ONO ŠTO PROLAZI KROZ GODIŠNJA DOBA MOŽDA JE PRIJE SVEGA RAVNOTEŽA

Zašto neki parfemi bez napora prelaze iz jednog godišnjeg doba u drugo, dok se drugi čine stvorenima za samo jednu klimu? Naša se pretpostavka svodi na jednu riječ: ravnoteža.

Nije riječ o tome da parfem ima uredno posložene gornje note, srce i bazu. Mirisna piramida pripovijeda parfem, ne otkriva ni njegovu formulu ni njegovu kvalitetu.

Više nas zanima način na koji kompozicija ostavlja prostora napetosti, disanju, kontrastima i nekoliko razina čitanja. U takvoj konstrukciji kontekst može istaknuti različite nijanse, a da parfem ne svede na jedan jedini osjet.

Uravnotežen parfem može mijenjati lice s godišnjim dobima, umjesto da samo pojača glasnoću.

Nasuprot tome, parfem osmišljen prije svega zbog snage često ima samo jedan odgovor na sve: jače. Tu godišnje doba doista postaje problem.

PROBLEM PONEKAD NIJE GODIŠNJE DOBA. NEGO GLASNOĆA.

Što znamo. Ambrasta drva nisu neprijatelji. To su parfumerijski sastojci sposobni kompoziciji dati oslonac i postojanost. Njihovi proizvođači uostalom ističu njihovu snagu: Givaudan opisuje Ambrofix kao vrlo snažnu i vrlo postojanu sirovinu te upozorava da je s njom lako pretjerati. Ista kuća predstavlja Ambermax, vlastitim riječima, kao najsnažniju i najučinkovitiju suhu ambrastu notu ikada stvorenu.

Naše stajalište. Problem nije sirovina. I sam 1979 New Wave u bazi sadrži ambrasto drvo i nemamo ništa protiv. Problem je kada snaga postane jedini jezik parfema. Kada je formula osmišljena da se osjeti na nekoliko metara, cijeli dan, bez obzira na kontekst.

Dodaj sada veliku vrućinu. Kod nekih molekula temperatura može ubrzati isparavanje. U praksi kompozicija koja se već jako širi tada može postati napadnija. U prepunom metrou u srpnju, u dizalu, na pretrpanoj terasi više ne zauzima prostor: zasićuje ga.

Molimo te, kada je 35 °C, ponekad izbjegavaj parfeme prenapumpane ambrastim drvima. Vrućina se već vrlo dobro brine o njihovu širenju.

Smeta li to doista toliko? Često ne. To je pitanje doze, mjesta, kože.

Ponekad da.

Smrdi.

KAKO ONDA ODABRATI PARFEM?

Ne s popisom „posebno za zimu“. Prije s tri pitanja, ujutro, pred policom.

Kako se danas želim osjećati?

Kako želim izgledati?

Što želim poručiti?

Vrijeme dolazi poslije, kao praktičan podatak. Kada je 35 °C, često nanosimo laganije. Mislimo prije svega na mjesta: zajednički ured, večeru, vlak. I gledamo odjeću, jer parfem može nastaviti siluetu ili joj proturječiti, a oboje je zanimljivo.

Ta pitanja ništa ne jamče. Ona samo vraćaju izbor tamo gdje mu je mjesto: kod tebe, a ne u kalendaru.

DAKLE, IMA LI PARFEM DOISTA GODIŠNJE DOBA?

Ima ponašanje koje se s njim može mijenjati. Temperatura može promijeniti brzinu isparavanja nekih molekula; na koži su važni i strujanje zraka i svojstva kompozicije. Mjerenja to pokazuju i bilo bi besmisleno to zanemariti.

Ali fizičko ponašanje nije mirisni identitet. Svjež parfem zimi može biti ono najprikladnije u danu. Oud ljetne večeri može biti upravo ono što je trebalo. Važni su ravnoteža kompozicije, doza, mjesto i želja osobe koja ga nosi.

Godišnje doba je kontekst. Ne recept.